NIS zavisi od uvoza preko Hrvatske, rok OFAC-a 31. jul
Skok cene nafte posle krize u Ormuškom moreuzu poskupljuje uvoz za NIS, koji zbog sankcija naftu dobija samo preko hrvatskog JANAF-a, dok operativna licenca OFAC-a ističe 31. jula.

- Rafinerija u Pančevu pokriva preko 80 odsto domaće potražnje za dizelom i benzinom.
- NIS zbog sankcija ne sme rusku naftu, već je uvozi isključivo preko hrvatskog JANAF-a, po ugovoru koji važi do kraja 2026.
- Operativna licenca OFAC-a produžena je do 31. jula, dok pregovori o ruskom udelu od 56,15 odsto i dalje traju.
- Cene goriva drži Uredba vlade, pa skok svetskih cena pritiska maržu kompanije i republički budžet.
Rafinerija u Pančevu, jedino postrojenje te vrste u zemlji, pokriva preko 80 odsto domaće potražnje za dizelom i benzinom, i upravo ta koncentracija čini srpsko tržište goriva ranjivim na svaki poremećaj u snabdevanju sirovom naftom. Poslednji takav poremećaj stigao je spolja: zaoštravanje oko Ormuškog moreuza podiglo je svetsku cenu nafte, a Naftna industrija Srbije taj rast oseća oštrije nego većina kupaca u regionu.
Razlog je pravni, ne geografski. Kompanija posluje pod sankcijama američkog Ministarstva finansija, pa ne sme da kupuje rusku naftu koja joj je decenijama bila jeftina osnova snabdevanja. Umesto toga, sirovinu uvozi isključivo kao ne-rusku, i to preko hrvatskog Jadranskog naftovoda (JANAF), po ugovoru koji važi do kraja 2026. Svaki barel se sada plaća po punoj tržišnoj ceni, bez povlašćenih uslova, a poskupljenje na berzi direktno diže uvoznu fakturu.
Zašto sankcije poskupljuju svaki tanker
Kada je izvor sirovine sveden na jedan pravac, pregovaračka pozicija kupca slabi. NIS nema alternativu ruskoj nafti u vidu domaće proizvodnje dovoljnog obima, pa je upućen na tržišne isporuke koje prate svetsku cenu u realnom vremenu. Rast troška sirovine ne može lako da prebaci na potrošača jer su maloprodajne cene goriva u Srbiji ograničene Uredbom vlade, koja se periodično produžava.
Posledica je stiskanje marže. Kada uvozna cena raste, a maloprodajna ostaje kapirana, razliku upija kompanija, a preko akciza i dividende posredno i republički budžet. Poređenja radi, pre sankcija je jeftina ruska sirovina držala trošak prerade niskim i pravila prostor za maržu i izvoz derivata. Taj jastuk je nestao, pa i mali pomak svetske cene ostavlja vidljiv trag na kvartalnom rezultatu, dok je manevar za održavanje zaliha uži.
Šta se dešava ako licenca ne bude produžena?
Operativnu licencu, koja NIS-u dozvoljava da posluje uprkos sankcijama, OFAC je produžio do 31. jula. To je kratak rok za kompaniju čije snabdevanje zavisi od stranog naftovoda i stranih dobavljača, jer svaki produžetak od nekoliko nedelja otežava dugoročno ugovaranje isporuka. U pozadini teku pregovori o vlasništvu: ruski Gaspromnjeft drži udeo od 56,15 odsto, a mađarski MOL se pominje kao mogući kupac tog paketa, što bi promenilo sankcioni status kompanije.
Ako licenca ne bude ponovo produžena, JANAF bi mogao da obustavi isporuke ka Pančevu, a Srbija bi ostala upućena na skuplji uvoz gotovih derivata umesto sopstvene prerade. Trajno rešenje koje se pominje u Beogradu jeste izgradnja novog naftovoda koji bi diversifikovao pravce snabdevanja, ali takav projekat traje godinama i ne pomaže u leto kada je rok kratak, a cena visoka. Za tržište na kome jedna rafinerija pokriva četiri petine potražnje, to nije tehnički detalj nego pitanje cene na svakoj pumpi. Koliko dugo budžet može da apsorbuje razliku između svetske cene nafte i kapiranog goriva pre nego što se ona prelije na potrošače?



