Dizel u Evropi premašio kerozin, cena 1.304 dolara
Cena dizela na frankfurtskoj berzi popela se na 1.304 dolara po toni, iznad rekorda iz 2022. godine, dok je kerozin i dalje jeftiniji zbog manjka goriva u Evropi.

Cena dizela na frankfurtskoj berzi popela se 18. avgusta na 1.304 dolara po toni, oko 76 dolara iznad rekorda iz 2022. godine i samo 114 dolara ispod martovskog maksimuma iz ove godine. Poslednji put je toliko visoka cena zabeležena u junu, kada je dizel koštao 869 dolara po toni, znatno manje nego danas. Poljski Orlen je istog dana, 18. avgusta, kotirao dizel po 1.787 dolara po toni, što pokazuje koliko se cene razlikuju od tržišta do tržišta unutar same Evrope.
Paradoks je u tome što je dizel na evropskom veleprodajnom tržištu postao skuplji od avionskog goriva kerozina, iako je uobičajeno obrnuto. Razlog nije pad cene kerozina, nego manjak dizela u trenutku kada je najpotrebniji transportu, poljoprivredi i industriji.
Zašto je kerozin ostao jeftiniji od dizela?
Jelica Putniković, urednica portala Energija Balkana, objašnjava da je suština u tome što je dizel poskupeo mnogo brže od kerozina, a ne u tome što je kerozin pojeftinio.
“Mi imamo te cene veleprodajne, kao što imamo i veleprodajne cene nafte. Jednostavno, kerozin je manje poskupljivao od dizela, pa je zato dizel preskočio kerozin sa cenom”, objašnjava Putniković.
Prema njenim rečima, uzrok leži u nizu paralelnih kriza: sukobu na Bliskom istoku, uvozu prerađenih naftnih derivata u Evropu i problemima ruskih rafinerija. Ruske rafinerije oštećene u ratu ne mogu da prerade dovoljno nafte u dizel, iako sirove nafte za preradu ima dovoljno.
“Nije problem što nemaju nafte, nego je problem što nemaju gde da prerađuju”, kaže Putniković.
Barže na Dunavu i skuplje osiguranje tankera
Transport dodatno komplikuje nizak vodostaj evropskih reka. Gorivo se u Evropu velikim delom uvozi Dunavom, a barže sada moraju da nose manji teret nego inače.
“Mi uvozimo Dunavom gorivo u baržama. One sad, zato što je nizak vodostaj, moraju manje tovara da imaju. I reke u Evropi su prilično presušile”, navodi Putniković.
Rečni prevoz je jeftiniji od železnice i kamiona, pa svako ograničenje na rekama direktno poskupljuje lanac snabdevanja. Na to se nadovezuje i poskupljenje osiguranja tankera koji plove kroz Ormuski moreuz, kroz koji, prema rečima Putnikovićeve, sada prolaze manje količine nafte nego pre rata, iako on više nije jedino usko grlo za svetsko tržište.
Ruska agencija EADaily prenosi da je situaciju dodatno pogoršao pad ruskih isporuka dizela na spoljna tržišta i nastavak sukoba između SAD i Irana. Prema toj agenciji, poremećaji stižu i sa druge strane snabdevanja sirovom naftom: dronovi su u proteklih nekoliko dana napali još jedan tanker grčkog brodovlasnika koji je prevozio kazahstansku naftu kroz Crno more, uprkos ranijem obećanju predsednika Ukrajine potpredsedniku SAD da će napadi na tankere biti obustavljeni.
Kerozin je poskupeo, ali ga ima dovoljno
Petar Vojinović, osnivač firme Tango Siks, upozorava da avionsko gorivo nije jeftino, samo ga trenutno ima dovoljno na tržištu. Najzastupljeniji tip je Jet A-1, gorivo sa strogim standardima proizvodnje i skladištenja, koje mora da funkcioniše i na temperaturama ispod minus 40 stepeni.
“On je drastično poskupeo”, kaže Vojinović, dodajući da je dostupnost veća zahvaljujući odluci od pre gotovo deceniju: “Ima ga zato što je pre nekoliko godina, možda čak i deceniju, došlo do tog strateškog prebacivanja.”
Rafinerije su se tokom te decenije sve više okretale proizvodnji kerozina umesto dizela, a dodatnu ponudu danas obezbeđuju alternativni izvori, od Severne Amerike i Skandinavije do Afrike. Potražnja za avio prevozom pritom nije pala.
“Došlo je do trošenja avio goriva u skladu sa jednim jako pozitivnim trendom koji spasava avio kompanije, a to je da potražnja za putovanjima avionom uopšte nije pala. Ona konstantno raste”, objašnjava Vojinović.
Šta ovo znači za Srbiju?
Za razliku od avionskog goriva, dizel direktno pokreće domaću privredu: kamione, poljoprivredne mašine i građevinsku mehanizaciju. Putniković upozorava da će potražnja u Srbiji u narednim mesecima dodatno rasti.
“Ako pričamo sad o Srbiji, imamo i ove silne radove i uskoro će jesenja berba, znači povećanu potražnju za dizelom”, ističe Putniković.
Maloprodajna cena na pumpama u Srbiji je regulisana i država određuje najvišu dozvoljenu cenu, pa rast veleprodajne cene ne prelazi na pumpe automatski. Koliko dugo privreda može da izdrži ovakav pritisak zavisi, po oceni Putnikovićeve, pre svega od cene sirove nafte.
“Sve dok je nafta, ja mislim, manje od 100 dolara po barelu, ova situacija će se rešavati polako”, ocenjuje Putniković, dodajući da bi i smanjenje ruske potrebe za uvozom dizela, čak i bez obnovljenog izvoza, smanjilo pritisak na veleprodajno tržište.
Portal Srpske novine je ranije pisao o skoku marže rafinerija na 100 dolara po barelu nafte. Aktuelni podaci pokazuju da se pritisak sa marži sada seli na sam dizel, i to u trenutku kada Evropa najviše zavisi od uvoza gotovih derivata.



