Nišvil: Rasputin, klarinet i četiri decenije regea
Drugo veče 32. Nišvila na Niškoj tvrđavi spojilo je pet decenija diska i četiri decenije domaćeg regea: „Car Konstantin” otišao je Pakitu de Riveri, Gran pri grupi Boney M.

Drugo veče 32. Nišvila dalo je rečenicu koju nijedna festivalska najava ne bi napisala. „Živa legenda kad se kaže to je zapravo eufemizam za nekoga ko je star čovek”, rekao je Pakito de Rivera u Nišu, nekoliko sati pre nego što je sa svojim trijom izašao na glavnu binu Niške tvrđave. Kubanski klarinetista, saksofonista i kompozitor je te večeri primio nagradu „Car Konstantin” za doprinos džezu, pa je šalu izgovorio na najzgodnijem mogućem mestu, ispred priznanja koje se po prirodi stvari dodeljuje za pređeni put.
Petak, 14. avgust, bio je veče u kojem je festival podvukao crtu ispod dva jubileja i dodelio oba svoja glavna priznanja. Program na glavnoj bini krenuo je u 19.30 nastupom poljskog sastava Public Lunch, školskih drugova iz Gdanjska koji su niškoj publici premijerno predstavili svoj prvi album, a završio se u 02.00, kada je sa scene sišao beogradski rege sastav Del Arno Bend. Između su stali bugarski Barney Esville & Barks u 20.25, argentinska La Orquesta de Antes u 21.25, trio Pakita de Rivere u 22.25 i Boney M u 23.35.
Zašto je Gran pri za džez otišao disko grupi?
Gran pri „Šaban Bajramović” dodeljuje se za fuziju džeza sa drugim muzičkim pravcima, i ove godine je pripao grupi Boney M, povodom pedeset godina od objavljivanja prvog albuma. Izbor ima logiku koja se ne vidi sa plesnog podijuma: sastav koji je 1974. u Zapadnoj Nemačkoj okupio producent Frenk Farijan stajao je na presecištu diska, funka, regea i soula, a njegove četiri originalne članice i članovi došli su sa Montserata, Jamajke i Arube. Organizatori su tu nagradu opisali i kao posthumno priznanje Farijanu, čoveku koji je taj zvuk sklopio u studiju i potom ga izvezao u ostatak sveta.
Nagradu je preuzela Mejzi Vilijams, originalna pevačica postave koja je i dalje na turneji.
„Drago mi je da sam deo istorije benda Boney M koja je duga 50 godina. Mi i dalje nastavljamo da radimo jer uživamo u koncertima. Naša baza fanova je velika i imamo ih svih generacija. Na Nišvilu ćemo izvesti naše najpoznatije hitove.”
Ta poslednja rečenica je u praksi značila katalog koji je prodat u više od 100 miliona primeraka ploča. Na spisku najpoznatijih naslova stoje:
- „Daddy Cool” i „Ma Baker”
- „Rasputin” i „Rivers of Babylon”
- „Sunny” i „Belfast”
- „Brown Girl in the Ring” i „Gotta Go Home”
Pakito de Rivera je na tvrđavu doneo drugu vrstu biografije, onu koja se meri policom sa nagradama: pet nagrada Gremi i jedanaest nagrada Latino Gremi, uz opus koji je kubansku muziku uveo u džez standarde. Njegov trio svirao je latino džez sat vremena pre nego što je publika dobila disko blok, što je raspored koji na papiru izgleda kao sudar, a na bini je funkcionisao kao ista priča ispričana dva puta.
„Zahvalan sam svom triju, koji je zaslužan za novu fazu moje muzike i zvuka. Zadovoljstvo mi je da sam ovde. Ovo je veliko muzičko mesto. Toliko velikih džez muzičara ljudi iz ovog regiona. Zbog mesta gde nastupam osećam se kao srednjevekovni džez muzičar. Vrlo sam impresioniran muzikom ovog regiona, ali i plesom na te neparne ritmove”, naveo je de Rivera pred nastup.
Šta je festival dodelio pre glavnog programa
Nagrada za životno delo uručena je dva dana ranije, 12. avgusta, na konferenciji za novinare u Nišu. Dobio ju je pijanista i kompozitor Mikan Zlatković, koji je prve korake napravio u rodnoj Prištini, a početkom devedesetih otišao u Sjedinjene Američke Države i tamo izgradio karijeru. Priznanje mu je predao gradonačelnik Niša Dragoslav Pavlović.
Direktor festivala Ivan Blagojević objasnio je čemu to priznanje služi.
„Nagrada je na neki način pandan nacionalnoj nagradi, kako smo je mi koncipirali i zamislili, za opšti doprinos džez kulturi naše domovine”, rekao je Blagojević.
Zlatković je odbio da unapred otkrije šta će svirati, i to obrazloženje je najkraća definicija posla kojim se bavi. „Kada se popnem na binu, ja znam šta će da bude. To znam jedino. Pre toga ne znam. To je suština improvizacije”, poručio je pijanista, koji je nastupio prve večeri festivala.
Posebna priznanja ove godine dobili su i Žarko Stanković, gitarista, kompozitor i suosnivač niškog sastava Daltoni, i Nenad Milosavljević iz Galije, dok je britanski sastav Incognito nagrađen povodom dvadeset godina od prvog nastupa u Nišu.
Brojke iza četiri večeri
Ovogodišnje izdanje okuplja više od 1.000 izvođača, preko 20 bina i oko 300 programa, dok glavni program na tvrđavi drži 22 nastupa u četiri dana. Festival traje od 13. do 16. avgusta, a poslednje veče pripada niškom roku: na programu su Daltoni, Galija, Lavina i Bohemija. Ove godine se navršava i devedeset godina od rođenja Šabana Bajramovića, pevača po kome jedna od dve glavne nagrade nosi ime.
Blagojević je na istoj konferenciji zahvalio Ministarstvu turizma i omladine na podršci i ponovo ukazao na izostanak podrške Ministarstva kulture. Vredi to zapamtiti kada se sledeći put bude pisalo o tome koliko domaćih festivala ima međunarodnu vidljivost. Nišvil je te večeri na jednu binu doveo kubanskog dobitnika Gremija, nemački disko brend sa pola veka staža i beogradski rege sastav sa četrdeset godina rada, i to je uradio bez linije iz budžeta resora koji se zove kultura.



