„3 nedelje posle“ večeras premijerno u Karlovim Varima
Novi film Miroslava Terzića o kolektivnoj krivici posle školske tragedije večeras doživljava svetsku premijeru u takmičarskom programu jubilarnog 60. festivala u Karlovim Varima.

- Film „3 nedelje posle" reditelja Miroslava Terzića ima svetsku premijeru 7. jula u takmičarskom programu 60. festivala u Karlovim Varima.
- Karlovi Vari su jedini festival A kategorije u Centralnoj i Istočnoj Evropi, a ovogodišnje izdanje je jubilarno, 60. po redu.
- Priča prati srednjoškolce koji tri nedelje posle tragičnog gubitka školskog druga kreću na ranije planiranu ekskurziju.
- Domaća premijera očekuje se na jesen, od 26. novembra, u distribuciji MegaCom Filma.
Postoji trenutak u svakom kolektivu kada se ćutanje pretvori u dogovor, iako niko nije ništa naglas rekao, i upravo tu tišinu Miroslav Terzić bira za središte svog novog filma. „3 nedelje posle” večeras staje pred publiku u Karlovim Varima, u takmičarskom programu koji ove godine slavi šest decenija postojanja, i to nije mesto na koje se dolazi slučajno.
Karlovi Vari su jedini festival A kategorije u ovom delu Evrope, mesto gde se regionalna kinematografija meri sa svetskom bez popusta na provincijsku dobronamernost. Ući u glavni takmičarski program tog festivala znači pristati da vas gledaju istim aršinom kao i sve ostale, a Terzić, reditelj koji je već pokazao da ume da vodi tihu, sporu dramu do tačke pucanja, očigledno je spreman na tu vrstu izloženosti.
Zašto priča o školskoj ekskurziji nosi toliko težine?
Zaplet je, na papiru, gotovo neupadljiv. Grupa srednjoškolaca, tri nedelje pošto su izgubili druga iz razreda, odlazi na ekskurziju koja je odavno bila isplanirana. Život ide dalje, autobus polazi, dogovori se ne otkazuju. Ali baš u tom nastavku, u toj upornosti svakodnevice koja odbija da stane, isplivavaju pitanja koja niko ne želi da postavi naglas: ko je odgovoran, ko je ćutao, gde prestaje nesreća a počinje krivica.
Film je, kako se navodi, inspirisan stvarnim događajima, i to je podatak koji ovde ne služi kao marketinški ukras nego kao teret. Terzić se ne bavi pojedinačnim zločincem niti jednim krivcem koga bi publika mogla udobno da osudi i ode kući mirna. On se bavi kolektivnom krivicom, onim raspršenim, teško uhvatljivim osećajem odgovornosti koji se deli na toliko ljudi da na kraju kao da ne pripada nikome. To je tema koja u srpskom kontekstu, posle svega što smo poslednjih godina gledali, zvuči manje kao fikcija a više kao dijagnoza.
Reditelj je ranije govorio o tome kako smo se postepeno navikli na nasilje i prestali da primećujemo njegove posledice, poredeći to sa vatrom koja gori toliko dugo oko nas da je više ne vidimo. Ako film uspe da tu naviknutost učini ponovo vidljivom, makar na sto minuta u sali, već je uradio više od većine takozvanih društveno angažovanih naslova.
Šta premijera u Karlovim Varima znači za domaći film?
Pre nego što je uopšte stigao do češkog festivala, film je već osvojio HBO nagradu na CineLink Industry Days programu Sarajevskog filmskog festivala, što je vrsta priznanja koje dolazi od ljudi iz industrije, ne od publike, i obično nagoveštava da projekat ima ozbiljnu produkcijsku kičmu. Domaći gledaoci na film će morati da sačekaju do jeseni, jer se premijera u Srbiji, u distribuciji MegaCom Filma, očekuje od 26. novembra.
Festival u Karlovim Varima traje od 3. do 11. jula, a ovo jubilarno izdanje daje premijeri dodatnu simboličku težinu. Za srpsku kinematografiju, koja poslednjih sezona češće stiže do velikih festivala nego ranije, ovo je još jedna prilika da se pokaže da ozbiljna, spora, moralno neudobna drama i dalje ima svoje mesto na mapi. Ostaje da se vidi kako će žiri i publika primiti priču koja odbija da ponudi jednostavnog krivca, ali već sam izbor teme govori da Terzić nije došao da se dopadne.
A vi, kada film stigne u domaće bioskope na jesen, hoćete li biti spremni da u toj priči o kolektivnoj krivici prepoznate i deo sopstvenog ćutanja?



